GEOLOG lA CROATICA 45 185 -186 ZAGREB 1992 . OZREN LUKIĆ (1965 - 1992) Braneći Velebit 14. srpnja 1992. poginuo je diplomirani inženjer geologije Ozren Lukić, dobrovoljac i časnik Hrvatske vojske. Pokopan je na Mirogoju u prisutnosti rodbine, prijatelja, brojnih kolega i suboraca. Od pokojnika su se oprostili u ime Planinske satnije Velebit njen zapovjednik Jerko Kirigin, a u ime Instituta za geološka istraživanja dr. Srećko Božičević. Izraze poštovanja i zahvalnosti mještana Starigrada- Paklenica i Selina izrazio je župnik don Tomislav Baričević. Nad grobom od pokojnika se oprostio mr. Tihomir Marjanac u ime članova Speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva "Željezničar". Institut za geološka istraživanja priredio je 23. srpnja 1992. komemoraciju u spomen svog djelatnika na kojoj su sjećanja na Ozrena Lukića evocirali dr. Božidar Biondić i dipl.ing. Mladen Kuhta. Ing. Ozren Lukić rođenje 24. veljače 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženja vojnog roka 1984. pohađa studij geologije na Rudarsko­ geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomski rad pod nazivom "Geologija i geneza speleoloških objekata područja Nacionalnog parka Krka", obranio je 15. svibnja 1990 s odličnim uspjehom. Tijekom studija, dijelom zbog materijalnog osiguranja rano zasnovane obitelji, ali još više potaknut željom za što bržim i boljim stjecanjem stručnih znanja, od 1983. radi kao vanjski suradnik Instituta za geološka istraživanja, a od 1988. i na Hrvatskom prirodoslovom muzeju. Zahvaljujući iskazanoj marljivosti primljen je na rad u Institutu za geološka istraživanja u veljači 1991. godine. Vrlo brzo došla su do izražaja sva ranije stečena znanja i iskustva. Posebno je značajan njegov doprinos u formi;anju Katastra speleoloških objekata u sklopu projekta izrade Osnovne hidrogeološke karte Republike Hrvatske u mjerilu 1:100.000. S njim popunjena postojeća speleološka ekipa našeg Instituta mogla je obavljati sve terenske i kabinetske radove. Počele su se rađati nove ideje i odlasci na nove terene, pa se tako prikupljala i dokumentacija potrebna za upis njegovog postdiplomskog studija ... No tada je došla turobna jesen 1991. i nametnut nam rat. Tamni oblaci zla nadvijeni nad našu Hrvatsku bacili su sjenu i na njegov uvijek nasmješen lik. Nasuprot mračnim silama stala je iskrenost i ljudskost, nasuprot topova i aviona diglo se njegovo srce. Sve njegove profesionalne preokupacije preusmjerene su dobrovoljnim pristupanjem postrojbama Hrvatske vojske, koncem rujna 199 L godine. Speleološka aktivnost dipl.ing. Ozrena Lukića rezultat je njegovog istinskog istraživačkog duha i to se najbolje potvrdilo u našem krškom podzemlju. Emotivni doživljaj prvog susreta s vječnom tamom zemljine dubine najbolje oslikava zabilješka u dnevniku, kada je nakon posjete spilji Vetemici zapisao: "Našao sam najljepše mjesto na svijetu". Sve ono što je kao dječak osjećao prema speleološkim istraživanjima, sav zanos i ushićenost, svu radost pri otkrivanju novog i nepoznatog, zadržao je do svog posljednjeg istraživanja. Ostao je dosljedan sebi i speleologiji. Članom Speleološko g odsjeka Planinarskog društva "Željezničar" postao je 1979. godine. U proljeće 1980. završava Zagrebačku speleološko školu, a 1985. polaže ispit i stječe zvanje speleolog. Nalazio se pred završetkom studija za instruktora speleologije, ali je tu smrt bila brža. Tijekom posljednjih 13 godina provedenih u speleolo giji sudjelovao je na preko 500 akcija, te je stekao vrhunska znanja i rutinu u tehnici istraživanja. Bio je vrstan organizator i vođa nekoliko klubskih, republičkih i saveznih speleoloških istraživanja i ljetnih logora, uglavnom na području Velebita. Obišao je gotovo sve velike speleološke objekte u Hrvatskoj, a od najznačajnijih istraživanja valja spomenuti istraživanja jama M~mdelaje (-120 m, duž. 2326 m), Sustava Kicljeve jame (-285 m, duž. 1075), Klementine I (-269 m, duž. 2403), Klementine III (-333 m), Klementine IV (-300), Burinke (-290 m), Stare škole (-576 m) i Munižabe (-448 m, duž. 2300 m), te spilje Vetemice (duž. 6654 m). Izniman je njegov doprinos kao suradnika u speleološkim i hidrogeološkim istraživanjima provedenim za potrebe projektiranja i izgradnje hidroenergetskih i drugih objekata na području krša Hrvatske kao i pri regionalnim 186 speleološkim istraživanjima Žumberka, Nacionalnog parka Krka, te područja uz rijeke Dobru i Koranu. Već kao mlad speleolog sudjelovao je na I Hrvatskoj speleološko j ekspediciji 1982. godine u jamu Gouffre Berger (Francuska) duboku 1242 metra, te kasnije i na III Hrvatskoj speleološko j ekspediciji "Picos de Europa" u Spanjolskoj 1986. Njegova neograničena radna energija, entuzijazam ali i organizacijske sposobnosti najbolje su se očitovale u radu Speleološko g odsjeka PD "željezničar". Na mjesto pročelnika on je izabran 1986. godine i od tada do posljednjeg dana neumorno je radio na "tisuću" poslova i sitnica koje su omogućile rad, opstojnost i razvoj jedne amaterske organizacije u ovako teškim vremenima. Prve ozbiljne iskorake u svijet znanstveno-stručnih aktivnosti realizirali smo zahvaljujući ponajviše njegovom trudu. Speleološki klub - stručno znanstvena i istraživačka organizacija njegovo je djelo, pa je razumljivo, da je upravo on bio i njegov prvi predsjednik. Jedna od najznačajnijih crta njegove osobnosti bila je izuzetna upornost. U 1983. preuzeo je poslove arhivara speleološkog odsjeka. Godinama je neumorno obrađivao gomilu nesređenih zapisa, skica i nacrta da bi na kraju bio stvoren potpuno kompjuteriziran speleološki katastar s podacima o preko 2000 spel. objekata istraživanih u razdoblju od proteklih pedesetak godina. Sva svoja znanja i iskustvo onje neumorno prenosiđ na mlade članove speleološke organizacije sudjelujući u radu mnogobrojnih speleoloških škola, tečajeva i seminara te organizirajući predavanja iz područi-> speleo logije. Sudjelovao je u radu Osmog speleološkog kongresa na Borskom jezeru 1980. i Desetog kongresa speleologa u Sarajevu !988., a iste godine bio je i sudionik Devetog svjetskog kongresa speleologa u Barceloni. Za svoj rad na području speleologije dodijeljena su mu priznanja PD "Željezničar" 1985. i SO PD "Mosor" iz Splita 1988. godine. Planinarski savez Zagreba dodjelio mu je Srebrni znak 1989., a Srebrnim znakom Planinarskog saveza Hrvatske odlikovan je 1990. godine. I kada je dolazio s velebitskog ratnog područja na zaslužen kratak odmor u Zagreb njje zaboravio na započete radne zadatke u Institutu. Ostajući i poslije radnog vremena uredno bi pripremio dijelove izvještaja i ostavio ih za daljnju obradu. čak i zadnja istražena jama na Velebitu- Jama na pločama oko Badnja- ostala je uredno zabilježena i obrađena u njegovim bilješkama u Institutu. Moramo priznati, da smo se na njegovu savjesnost i mirnoću pri viknuli mnogi u Institutu, tako daje i njegov nenadani odlazak ostao samo zatomljen tugom i saznanjem da smo izgubili istinski marljivog i za sve nas neprežaljenog suradnika, kolegu i prijatelja. Geologia Croatica 45 Za sve što je učinio u svom i ovako kratkom životu iskrena mu hvala i vječna slava! Mladen Kuhta BIBLIOGRAFIJA OZRENA LUKIĆA: l. Istraživanja Zagorske peći kod Ogulina. -Naše planine, 1-2, 38, Zagreb, 1983. 2. Istraživanja Mandelaje.- Naše planine, 7-8, 181-182, Zagreb, 1983. 3. Kronološki pregled istraživanja Mandela je. - Spil j arski vjesnik, 2, 7-8, Split, 1983. 4. Nova istraživanja u Mandelaji.- Naše planine, 1-2, 34, Zagreb, 1984. 5. Ronjenje u pećini Zali.- Naše planine, 1-2, 29-30, Zagreb, 1986. 6. Još jedan sifon.- Naše planine, 1-2,30, Zagreb, 1986. 7. Sustav Kicljeve jame.- Naše planine, 5-6, 103-105, Zagreb, 1986. 8. Iza sifona u Mandela ji.- Naše planine, 3-4,93, Zagreb, 1987. 9. Sustav Kicljeve jame.- Speleolog, 32-33,28-31, Zagreb, 1987. 10. Još jedan sifon.- Speleolog, 32-33,61, Zagreb, 1987. ll. Spiljarski vjesnik.- Speleolog, 32-33, 67,Zagreb, 1987. 12. Jama Burinka na Crnopcu u Velebitu.- Naše planine, 9-10, 230-232, Zagreb, 1988. 13. Speleološki objekti okolice Prezida u Gorskom kotaru. -Speleolog, 34-35,29-31, Zagreb, 1989. 14. Priroda. -Speleolog, 34-35, 61, Zagreb, 1989. 15. Speleološki adresar.- Speleolog, 34-35, 61, Zagreb, 1989. 16. Jama Burinka na Crnopcu u Velebitu. -Speleo bilten, l, 22-24, Karlovac, 1989. 17. Minižaba u Crnopcu na Velebitu. -Naše planine, 11- 12, 275-276, Zagreb, 1989. 18. Demant.- Velebiten, 4, 19-20, Zagreb, 1991. 19. - & HUDEC, Svjetlan: Preliminarna speleološka istraživanja područje rijeke Korane za potrebe gradnje HE Lučica.- Speleolog, 36-37, 41-47, Zagreb, 1991. 20. - & HUDEC, Svjetlan: Preliminarna speleološka istraživanja područja rijeke Dobre za potrebe gradnje HE Lešće.- Speleolog, 36-37,48-52,Zagreb, 1991. 21. Speleološka istraživanja Crnopca na Velebitu. -Speleolog, 36-37, 14-26, Zagreb, 1991. 22. -,GABRIĆ, Goran & KLARIĆ, Željko: Jama Stara škola na Biokovu (~576 m). - Speleolog, 36-37, 27-33, Zagreb, 1991.